Poštovani članovi i predstavnici Udruge HVIDR-a Samobora i Sv. Nedelje,
osobita mi je čast bila prisustvovati stručnoj ekskurziji „Obilazak prve crte bojišnice naših očeva i sugrađana“.
Osobnog sam i profesionalnog uvjerenja da se znanje crpi na izvorima. Iznimno sam zahvala što učenici naše/naših škola imaju mogućnost učiti upravo tako, iz prve ruke, na konkretnim mjestima, neposredno, i to od onih koji svojim svjedočanstvom i svojom živom riječi mogu potvrditi o proživljenome u trenutcima presudnima za sudbinu jednog naroda i na emocionalnoj razini prenijeti svjedočanstvo osobnih iskustava u trenutcima velike boli, trauma, duhovnih potresanja, ali i ponosa, srčanosti i ozarenosti vjerom u dobro i pravedno.
Pokazali ste hrvatskoj mladosti što znači domoljublje – da se ono živi i provodi u djelo, a nije neki nedohvatljiv pojam koji se uči samo kao definicija. Ukazali ste im na to što znači biti sućutan i zašto je važno pokloniti se žrtvama domovine, tužnim i ponosnim oltarima razasutim po našoj lijepoj zemlji.
Osvijestili ste kako je žrtva koju su dali oni kojima smo se poklonili i tragedije koje ste i vi osobno podnijeli iskaz čiste dobrote i nesebičnosti za drugoga – odnosno baš za našu ljupku mladost koja upravo mora znati detalje i nijanse događaja kojih ste i vi bili sudionici.
Vi i dalje sudjelujete na bojišnici, ali noseći na rukama mlada bića u koja se mora utkati spoznaja o njihovom identitetu, podrijetlu i sreći da je netko od očeva i sugrađana imao snage, srca, hrabrosti i vjere poduzeti sve da jednom naši mladi ljudi ne izgube sebe niti svoju domovinu.
Vjerujem da naše hodočašće ispunjava svoj krajnji cilj jer su učenici bili upravo na mjestima gdje su položeni životi – najveći mogući dar koji čovjek može dati za drugoga.
Malo tko može reći da je proveo dan s herojima, to su mogli jedno Grci koji su u mitskoj dimenziji kročili rame uz rame sa svojim veličanstvenim junacima i bogovima; samo – ovi naši heroji su sada, tu i zauvijek – neprocjenjivo blago i dokaz da je domoljublje živa i moćna energija. To sam uvidjela osobno, kao i učenici koji su prožeti viđenim napravili popratne zadatke – svoja izlaganja, izvješća, plakate i prezentacije i tako se dojmili i kolega u svojim razredima i nastavnika.
Dakle, reći da ste bili na svetim mjestima, i to u društvu mnoštva heroja i cijenjenih Tigrova, u čijoj sam blizini sjedila, nije mala stvar.
Hvala vam što ste stvorili ugodnu i toplu atmosferu u kojoj smo se svi osjećali prisno i povezanima. Hvala vam što svojim emocijama, trudom i aktivnostima ukazujete na razliku između poznavati i znati. Hvala vam što osvješćujete temelj zajedništva jer ono što ostaje u biti svake osobe, neizbrisivo je.
S osobitim poštovanjem,
Đurđica Silvija Ščrbak